Odgovori na nekoliko osnovnih pitanja

Jedan čitatelj nam je postavio nekoliko pitanja, na koja ovdje odgovaramo na najbolji mogući nam način. Pozivamo i ostale čitatelje da sudjeluju u razvoju i unaprijeđenju ideja, jer zajedno možemo napraviti čuda. Može se dogoditi da samo jedna ovdje ili negdje drugdje pročitana riječ, u Vama izazove lavinu novih spoznaja i otkrivenje puteva novih mogućnosti – stoga, dobrodošli. Hvala svima unaprijed.

Odgovore sastavili Niara i Dražen

1. Rodni list – škola, posao, banka

Bez određenih papira poput rodnog lista, matičnog lista, osobne iskaznice itd., ne može se ni upisati u školu, ni naći posao, ni otvoriti račun u banci. Iako ništa od navedenog neće trebati u novom svijetu koji se stvara, ne valja zanemariti da ljudima to još uvijek treba ili (nadam se) samo misle da im treba. Je li moguće podignuti dokumente koji te ne označavaju kao strawmana, a svejedno omogućavaju navedene aktivnosti poput upisa u školu, otvaranja računa u banci i sl.? Postaje li strawman koristan kad shvatiš da je on tvoje pravo, a ne obaveza pa ga utoliko možeš koristiti za navedene potrebe, ali odbiti koristiti u svim drugim slučajevima, poput susreta s policijom ili sudom?
Iako se slažem da su i škola i banka kriminalne institucije koje uništavaju kreativno razmišljanje i ljudsku slobodu, smatram da je važno pomoći ljudima koji vide istinu, ali nisu spremni napraviti toliki korak da svoje dijete ne upišu u školu. Uostalom, škola je korisna ukoliko su roditelji dovoljno svjesni, da dijete zaštite od natjecanja i tako mu dozvole da stječe znanje koje želi, onom brzinom kojom želi.

Odgovor: Sustav je postavljen tako da ne prepoznaje i uvažava živog čovjeka, već strawmana i ako želiš živjeti i djelovati u sustavu, jednostavno moraš djelovati preko svog neživog dvojnika, tj. čovjeka od slame. Uvođenjem takvog sustava od strane nekolicine ljudi koji su bili na vlasti, prekršila se slobodna volja živog čovjeka kojeg nitko nije pitao želi li on ili ne želi živjeti unutar sustava ili da li mu možda neki djelovi iz zakonika sustava odgovaraju, a neki ne i da se prema tome prilagode najvišoj dobrobiti svih učesnika. Ljudi su jednostavno bez ikakvog pitanja priključeni sustavu – u kojem niti neznaju pravila igre – već su jednostavno ne znajući, postali robovi unutar tog sustava.
Ja osobno nemam ništa protiv transparentnog sustava, u kojem se točno zna što su moje obaveze, a što prava ili povlastice i spreman sam potpisati takav društveni ugovor, naravno s klauzulom da kad mi se prestane sviđati, mogu izići iz njega, gubeći predviđene privilegije ali i biti oslobođen od predviđenih dužnosti.
To bi jednostavno bila stvar slobodnog izbora.
Mi se trenutno nalazimo u procesu buđenja i povrata SVIH naših ljudskih prava, koje su nam samim rođenjem dana od Boga. I jako brzo će se uspostaviti oblik društvenog života, u kojem neće biti potreban novac kao oblik naknade za naš trud, vrijeme ili sl., ili razmjene za naše proizvode, jer će SVE, SVIMA stajati slobodno na raspolaganju i ljudi će se baviti samo onim, za što imaju nadarenost i što vole i raditi onoliko koliko žele – npr. nekoliko sati na tjedan. Pokušajmo si zamisliti kakvu energiju i kvalitetu će imati ti proizvodi, rađeni s ljubavlju, radošću i pažnjom? Svi ćemo se potruditi da ono što izradimo bude najbolje kvalitete, jer će taj “proizvod”, predstavljati nas same. Osjetimo isto tako kakva se energija nalazi u većini današnjih proizvoda, koje ljudi u najvećem broju slučajeva izrađuju pod pritiskom i prisilom, samo radi „zarade“ i često pod najtežim uvjetima? U tom novom društvenom obliku življenja, otpada svaka pomisao na konkurenciju – koja je izazvana i uvjetovana „zaradom“ papirnatih listića koje smo nazvali novac. Vraćamo se ponovo zajedništvu i oživljavanju pravih ljudskih vrijednosti, koje su toliko dugo namjerno snižavane i obezvrijeđivane.
Mi ljudi smo osjećajna, društvena bića, koja su spremna pomoći, pružiti ruku tamo gdje treba, zajednički porazgovarati da se nađe najbolje rješenje za svih. Promatrajmo stoga taj dosadašnji razvoj sustava kao zvono, koje nas je počelo buditi iz nemilog sna – da konačno shvatimo TKO SMO, ŠTO ŽELIMO i KAKO želimo živjeti. I kada to shvatimo, pognuta leđa se uspravljaju sama od sebe i stojimo uspravno i dostojanstveno – u spoznaji istine o sebi – i onda odlučujemo što ćemo, kako ćemo i da li ćemo – to je sve.

2. Plaća – banka

Budući da danas sve ide preko banke, je li moguće dobiti posao i pritom reći da ne želiš da ti novci odlaze u banku? Povlači li posao potrebu da se otvori račun u banci i može li se to izbjeći? Je li redovito povlačenje svog novca iz banke efikasna alternativa?

Odgovor: Koliko ja znam, zaposlenici tvrtke imaju pravo primati plaću na ruke, jer nitko ne kaže da smo obavezni imati račun u banci (što bi se moglo brzo promijeniti), ali to uglavnom komplicira život knjigovođama unutar tvrtki, pa traže od nas da otvorimo račun, jer je njima tako mnogo lakše. Ja također uzimam lovu iz banke čim je dobijem, iz jednostavnog razloga da se naučim imati materijalnu lovu u džepu, a ne neku virtualnu, nevidljivu, a osim toga nikad ne znaš kad će bankari jednim pritiskom na dugme ograničiti slobodu raspolaganja tvojom lovom. To se koliko nam je poznato (iz pouzdanih izvora, ali možete i sami slijediti znakove u javnim glasilima i čitati između redova) planira za početak 2015.-e godine i već se o tome počelo otvoreno pisati u javnim glasilima – znači najavljuju, tako da poslije ne možemo reći – nismo znali. To se koliko smo obaviješteni, planira u rasponu od tri tjedna, po završetku sprovođenja Obaminog plana “obaveznog zdravstvenog osiguranja” u U.S., čija je namjera svim ljudima dodijeliti osobni broj i staviti ih pod potpunu kontrolu. Taj plan, tj. slom financijskog sustava i uspostavljanje NWO je bio planiran za početak 2014.-e, ali eto, „elita“ još nije spremna, tako da je Obama proglasio pomak sprovođenja „obaveznog zdravstvenog osiguranja“ na otprilike 1.1.2015.-e, kada se planira jednim pritiskom na dugme – svi na cijeloj zemlji u isto vrijeme – isključiti/prekinuti elektronske veze i namjerno izazvati sveopći kaos. Pripreme su koliko možemo promatrati u toku.
Međutim htjeli bi izrazito naglasiti, da nakon ovih pročitanih redaka ne ulazite u strah, već da Vam bude svjesno da smo MI oni koji „izvršavaju naređenja“. Mi smo ti koji njih potpomažemo u sprovođenju svakog plana. Bez naše pomoći, oni ne mogu učiniti ni jedan korak. Nas je 99%.
Primjer: Proglasi se rat i svi „pozvani“ ostanu kod kuće … kako izgleda stvarnost? Nema rata – jako jednostavno, kao i u najnovijim primjerima u Italiju, Koreji, Ukrajini, kad su pripadnici policijskih snaga odložili šljemove i štitove na cestu. MI SMO ti koji odlučujemo, koji u svakoj situaciji, u svakom trenutku i uvijek, možemo reći DA ili NE – u svemu. Možemo li sebi, našoj djeci ili drugom čovjeku pogledati u oči i iskreno reći da to što radimo, ne pridonosi uništenju čovječanstva na ovoj planeti?

3. Prelazak granice

Pretpostavljam da ukoliko pokušam preći granicu bez da se pritom identificiram, da mi ne gine metak :). Jeste li našli neko rješenje za taj slučaj? Je li se može isplati identificirati kao strawman na tom mjestu, ali onda negdje poslije odbiti to napraviti?

Odgovor: U ovo doba jasnih promjena dosadašnjeg, već poduže vrijeme neizdrživog stanja na Zemlji, dobrodošle su najraznovrsnije kreativne primjene saznanja, tako da se u jednoj situaciji može primjeniti jedan način, u drugoh drugi. Zašto? Jer svi ljudi još ne raspolažu istim informacijama i ne nalaze se na istom stupnju svijesti, tako da je nekome, tko se još nije pozabavio pitanjima ljudske slobode, uzaludno govoriti da živi unutar robovlasničkog sustava i da svojim ponašanjem služi njima – naravno da bi te gledao kao da si pao s marsa ili proglasio u namanju ruku neuračunljivim? Kad se rađa novo doba, onima koji su pioniri tog doba je na početku najteže, jer probijaju led i em što su neshvaćeni, em što je izrazito teško živjeti u novom svijetu koji još nije prilagođen novom čovjeku. To je kao da želimo izgraditi kuću novog doba, sa potpuno novim materijalima i dizajnom, koji ne možemo kupiti u nijednom dućanu, i onda počinjemo gledati gdje bi skupili nešto što je slično našoj zamisli, a susjedi se smiju i omalovažavaju, kakvu rugobu ili nakazu radimo od stambenog prostora. Tako je i sa prelaskom granice. Svijest ljudi se nezaustavljivo povisuje i to će dovesti do ukidanja granica kakve poznajemo, koje tako i tako postoje samo u ograničenom duhu i namjerno stvorenom osjećaju straha – jer reci iskreno, pazi li hrast na to dok raste, gdje je kraj zemljišta koje nazivamo područje Hrvatske i gdje počinje tlo koje drugi ljudi nazivaju npr. Slovenija? Drže li se ovce dok pasu na umjetno, od ljudi određenu „granicu“? Kako duboko besmisleno … I to je TO, jer su sve te povučene granice, s namjerom „obrane svojeg“, nastale iz sebičnosti (zatvaranje u uske granice djelovanja za vlastitu korist) i OGRANIČENOG DUHA.

4. Pošten trgovački ugovor vs. zatvorena tvrtka

Ulaskom u zagrebački tramvaj bez karte zapravo narušavam pošteni trgovački ugovor sklopljen pri ulasku u tramvaj. Kao korisnik usluge prijevoza, pošteno bi bilo i platiti za nju što je – ako sam dobro shvatio – i jedna od stavki običajnog zakona (common law). Ali to plaćanje obavljam prema tvrtci koja više ne postoji … S kim sam sklopio ugovor pri ulasku u tramvaj? S tvrtkom koja ne postoji ili s njenim vlasnikom kao čovjekom ukoliko taj postoji? Odnosno općenitije, prenosi li se ugovor sa zatvorenom tvrtkom na ugovor s njenim vlasnikom kao čovjekom? Ukoliko ne, znači li to da mogu valjano pretpostaviti da je svako djelovanje zatvorene tvrtke (poput vožnje tramvaja) zapravo plemenito volontersko djelovanje s ciljem da se ljudima pruži neka usluga? 🙂

Odgovor: Tvrtke možda prema OPPT-u ne postoje, ali postoji usluga koju te tvrtke pružaju. Sad, što se tiče ZET-a, tu je stvar malo drugačija. To je javna tvrtka koja se financira iz proračuna grada Zagreba (porezni doprinosi građana?) i po meni bi bilo normalno, da građani grada Zagreba ne plaćaju nikakvu kartu, jer je to njihova tvrtka. Hrvatske autoceste su već plaćene iz budžeta, a održavaju se od pustih cestarina i iz cijene goriva. Međutim i građanin Hrvatske i stranac plaćaju istu cestarinu kada njima voze. To je prevara.

I još nešto, SVE što ljudi na tzv. vladajućim položajima svjesno i voljno poduzimaju, odluke koje donose, plaća se od našeg novca, naših poreznih doprinosa, različitih prihoda i sl. Neke od odluka koje donose u “naše ime” za “našu dobrobit” su slijedeće: bezobzirno iskorištavanje zemljinih prirodnih bogatstava, zaprašivanje zraka teškim metalima – blokiranje dolaska sunčevog svjetla i sjaja i njegove životne energije na zemlju (chemtrails), tako da novorođena djeca više ne znaju kako izgleda PLAVO nebo?”; trovanje mora; trovanje pitke vode fluorom, koji blokira djelovanje naše epifize i čini nas “poslušnima”; unošenje pesticida u tlo; dodavanje otrova u hranu i “lijekove”; manipulacija gena biljaka; trovanje ljudi preko cjepiva; ubijanje ljudi u besmislenim ratovima; korištenje napredne Tesline tehnologije za manipulaciju naših misli i izazivanje straha preko nisko frekventnih valova, kao i za izazivanje potresa; skrivanje napredne tehnologije (koju sami koriste), pomoću koje bi se jako brzo mogla očistiti sva zagađena područja i upotrebom slobodne energije dati ljudima na korist besplatna struja itd., itd.
Što to znači? Da mi sami plaćamo za naše uništenje!? Ljudi, probudite se, krajnje je vrijeme!

Ja osobno bih želio izgraditi novi oblik ljudskog društva u kojem tvrtke ne bi postojale, jer zaista nisu potrebne.

5. Osnivanje vlastitog posla

Iako su sve tvrtke zatvorene, mogući su ugovori između ljudi. Je li moguće osnovati neko svoje udruženje ili tvrtku, odnosno poslovati kao grupa ljudi, a da se pritom ne registriraš? Pretpostavljam da takva grupa ljudi nije pravna osoba i stoga na nju ne vrijede zakoni države i obveze plaćanja poreza i ostalih naknada. Također, pretpostavljam da bi suvlasnici u ugovorne odnose ulazili s potpunom vlastitom odgovornošću, a ne djelomičnom kao d.o.o. Budući da se takva tvrtka ne bi registrirala, pretpostavljam da bi se odnosi unutar tvrtke regulirali dogovorima, zdravim razumom i potpisanim ugovorima između zaposlenika i suvlasnika, a ne čovjeka i tvrtke. Jesam li rekao što krivo?

Odgovor: Već sam djelomično na ovo odgovorio iznad. Čemu tvrtke kao pravne osobe, koje za svoj posao odgovaraju ne imovinom vlasnika, već imovinom tvrtke. Tako je Željko Kerum – kako se izvještava – bankrotirao s dugom većim od 500.000.000,00 kn, koje dobavljači vjerovatno nikad neće vidjeti, a njegova privatna imovina je pozamašna i iznosi preko 50.000.000,00 kuna. To je sve legalno da ne može biti legalnije, ali ako to nije prevara, ne zam što jest. Ako želiš poslovati, posluj kao suvereni čovjek koji drži do svoje istinitosti i riječi i koji izvrši ono što obeća.

6. Država = tvrtka?

Nigdje nisam vidio pravni dokument pretvorbe države u tvrtku već samo dokaze predstavljene pretragom D-U-N-S broja i reference na neki povijesni čin kad se to zapravo dogodilo. Postavlja se pitanje, je li moguće da su države istovremeno i države i tvrtke? Naime, svaka država, ministarstvo, grad … mora na neki način poslovati, dijeliti plaće i sl. Je li moguće da zato istovremeno postoje i država i tvrtka koja predstavlja državu?
Osobno vjerujem da države jesu tvrtke, ali pitanje je valjano.

Odgovor: I institucija i tvrtka posluju slično, ali tvrtka je usredotočena na profit, a instititucija na zadovoljavanje volje i interesa građana, bez obzira na profit, jer suverena država bi trebala imati svoju narodnu banku (dokle novac još uvijek upotrebljavamo i prihvaćamo kao sredstvo razmjene dobara između ljudi) koja će voditi takvu financijsku politiku, da profit neće biti primaran. Onda kada nemaš svoju banku ili je predaš stranicma u ruke, onda je naravno bitno da to nešto bude i profitabilno, jer inače ne može funkcionirati, što je vrlo kratkog daha. Temeljno je pitanje, postoji li država – kao oblik zajedničkog življenja jedne skupine ljudi na određenom području – radi ljudi ili ljudi radi države – no mislim da se s tim pitanjem ne trebamo dublje pozabavljati, jer je odgovor svakom čovjeku zdravog razuma potpuno jasan.
Meni je osobno nevažno je li država tvrtka ili nije, jer ja nisam u njoj slobodan, što je moje bogom mi dano pravo. Misliš li da u svijetu u kojem su neki postavili novac na mjesto boga, ima mjesta za javne institucije? Pogledaj malo našu izgubljenu vladu koja otvoreno donosi odluke koje su protiv naroda i njegove volje, pa mi reci je li to javna instuticija kojoj je na prvom mjestu dobrobit ljudi? Ma nema šanse. Ako te baš zanima je li država tvrtka, pošalji joj upit i pitaj zašto ima svoj OIB I D-U-N-S broj u registru, čija je namjena isklučivo komercijalne naravi, pa vidi što će ti odgovoriti. Ništa. Već je bilo pokušaja – ostali su bez odgovora.

7. Vlasništvo

Članak 3. Ustava RH kaže da se jamči nepovredivost vlasništva. Članak 48. kaže da se jamči pravo vlasništva, ali i da vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Članak 50. kaže da je vlasništvo moguće oduzeti ukoliko je to u interesu RH te iznimno ograničiti zakonom, radi zaštite interesa i sigurnosti RH i itd.
Pogledao sam tek 4. epizodu vaše radio emisije „Sat istine“ gdje ste ugostili čovjeka po imenu Jadran, koji je iz svog lokala uspješno otjerao poreznike. On se između ostalog pozvao na Članak 3., ali što je s člancima 48. i 50.? Pretpostavljam, da ukoliko je njegov lokal registriran, da podliježe i tim člancima i stoga mu država ima pravo zapečatiti lokal ukoliko ne plaća porez i ostale naknade? Malo nategnuto? 🙂 U svakom slučaju, što je uopće vlasništvo? Registracijom tvrtke, tvrtka više nije vlasništvo svojih suvlasnika? Registrirana tvrtka postaje pravna osobna i podliježe svim zakonima države? Također, jesu li na Božić prošle godine ujedno ukinuta i sva privatna vlasništva i svi ljudi dijelimo sve ili su ukinuta samo vlasništva tvrtki i dana svim ljudima?

Odgovor: Postoji tu i članak koji kaže da tebi za normalan život moraju ostati nekakvi prihodi i da ti ne mogu odnijeti koliko se njima svidi. Ali članci zakona su često kontradiktorni i podložni raznim tumačenjima. Pa tako ulazak u EU može biti od interesa za RH (što god da se pod interesom RH podrazumijeva?), ali ja sam siguran da nije u interesu građana RH. I tu treba povući crtu. Tko je Republika Hrvatska, tko su ljudi koji žive na tlu koje nazivamo Republika Hrvatska? Što je interes RH, a što interes građana RH? Otkad postoji ova država, mogli smo se osvjedočiti da je obostrani interes rijetko kada bio sukladan. Što se tiče prava „države“ o kojem govoriš, ona bi bila legitimna kada bi netko imao valjan ugovor s tom državom i svi ljudi od samog početka bili upoznati i upućeni u svoja prava i obaveze – da se npr. o tome podučava u školi, kao dio gradiva – ali ovako je sve to skriveno i prema tome nezakonski, jer obje strane nisu upućene u prava i obaveze, nego je nešto što se „kao podrazumijeva?“, čime se država pretvara u najvećeg kršitelja prava i slobode nas ljudi, slobode koja je zagarantirana raznim međunarodnim poveljama, ustavom, a i pripada nam već samim rođenjem. Međutim izgleda prema njihovom ponašanju, da si uzimaju pravo postaviti se iznad Boga i porobljavati druge slobodne ljude – svoju braću i sestre – u isključivoj namjeri stjecanja prednosti u svoju vlastitu korist.

Zaključak Niara: Kada se jednog dana u bliskoj budućnosti – nezadrživo koračamo tim putem – čovjek povišenjem svijesti izdigne iznad ega i spozna sebe kao ono što jest, božansko biće – nestati će svi oblici nezdravih i manipulativnih „zakona“, koji jedino služe privatnim interesima nekolicine ljudi na zemlji, koji su si prevarom prisvojili sva prava koja si možemo zamisliti i istodobno drugim ljudima oduzeli sva njihova. Trenutni nesklad, koji opet mora doći u ravnotežu i božanski red – i na tome radimo – zajedno s nebrojeno puno drugih ljudi na Zemlji, svih narodnosti i vjera – ujedinjeni u zajedničkoj viziji o svijetu, u kojem ljudi žive prema Univerzalnom zakonu, u miru, slobodi, izobilju i ljubavi, u skladu s cijelom prirodom i svim životom.

Zaključak Dražen: Kada umre jednom pravna osoba nadam se da će umrijati i persona ili ego koji danas upravlja čovjekom ali i svijetom koji ima kompulzivno opsesivnu potrebu da nešto posjeduje, da bude vlasnik nečega povećevajući tako svoju vrijednost i jačajući u nekom nezdravom smislu. Božje kreacije na zemlji imaju sve preduvjete za bogat i stressfree život samo da to razumiju, ali naravno đava im ne da mira.

Blagoslovljeni bili svi. Mir na Zemlji.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Općenito. Bookmarkirajte stalnu vezu.