Pismo čitateljice G.

Naš rad prepoznat je od velikog broja ljudi, a jedno pismo koje smo dobili objavljujemo uz dopuštenje mlade dame koja nam se odlučila javiti.

Hvala!

Hvala, hvala, hvala   

Dragi ljudi još jednom hvala, hvala, hvala … Prihvatite ove 3 riječi najpozitivnije što možete, jer su one izraz moje zahvalnosti Stvoritelju na Vašem postojanju, razmišljanju, djelima, riječima i energiji.

Zahvalna sam Vam na svim informacijama koje ste objavili na internetu. Isto tako, vjerujem da ste svjesni toga, ali ipak, želim Vam zahvaliti što doprinosite mom osobnom rastu i razvitku što kao jedinki čovjeka, tako i kao društvenom biću. Mnogo Vam hvala na razmišljanju da čovjek ne mora živjeti u robovlasničkom, zatupljujućem društvu, koje više cijeni novac, vrijeme, funkcije, ego i plitkost, nego li prosperitet, mudrost, znanje, trud, volju, prirodu, osobni i društveni mir i blagostanje – gdje se nitko ne dijeli po vjeri, rasi, nacionalnosti i funkciji na poslu. Obzirom da već dulji period, takozvanog jednodimenzionalnog vremena, dolazim do određenih informacija u ovom „civiliziranom“ društvu, ovakva baza podataka (istinitih dokumenata-realnosti) meni je ostvarenje sna.

I sada je tu!!! jeiiiijeiiiiijeiiiijeiiii!!!! TU U HRVATSKOJ NA HRVATSKOM    … Jasno i jednostavno objašnjeno!!! Što znači da svi razumiju što piše!!! Sad više ne moram ljudima objašnjavati što koja kratica, pojam, izraz znači ili gdje mogu što pogledati … sve je TU!! I NE SAMO TO, postoje CILJEVI, zamisli ciljevi i to ne bilo kakvi ciljevi, već ciljevi koji se ne kose sa zdravim razumom …

Zar se stvarno ljudi okupljaju i stvaraju novi svijet ili se to meni samo čini … Ok… Dokaz da su moje molitve i moje pozitivne misli uslišene. Znači ima nešto u tome da se naši atomi i molekule izmjenjuju između ljudi, jer ovi ciljevi su nešto o čemu osobno pričam već dugo, s meni bliskim ljudima i osobama koje su otvorene za ovakve teme, a njih je na ovom području malo ili ih nisam prepoznala. Eto oprostite mi na iskrenosti, ali imam potrebu se izjasniti, ostala sam zaprepaštena kao dijete, kada mi nisu dali slobodu govora i kretanja, najviše mi je smetao taj nametnuti autoritet, gdje god da bih se okrenula, jednostavno mi je bio neprirodan, rastuživalo i omalovažavalo bi me, kada su  roditelji, učitelji, profesori, liječnici, pedagozi, psiholozi svojim neznanjem ubijali moju radoznalost i kreativnost, a tjerali me na kompromise, prividnu zrelost i osuđivanje, čak se usuđujem reći etiketiranje. Boli jako srce i duša kad shvatiš, da većina ljudi oko nas malo ili nimalo ne poštuje sebe, druge i prirodu koja nas okružuje, a još više boli kad shvatiš da si i ti dio tog društva. Dio takvog društva za moje poimanje postojanja, u potpunosti je neprihvatljivo!!!

Da razjasnim, imam 24 godine, a u radnoj knjižici imam oko 9 mjeseci radnog staža, iako radim od svoje 15-te. Od 18-te god. sam promijenila 16!!!! različitih poslodavaca i svi do jednog su me pokušali ili jesu, zlostavljali – svaki na svoj način – ali iskreno, ozbiljno, bez pretjerivanja. Nije mi jasno, iako se sada trudim nikoga ne osuđivati, (a i svrha mog postojanja sigurno nije, da okolo hodam i ljudima govorim šta je ok a šta nije) jel to zbog rata, neimaštine, straha ili želje za moći ili je to zato što sam radila usrane poslove bez perspektive, pa su imali osjećaj da smiju. Od 12 muških šefova – svi do jednog, ne bitno oženjeni ili ne oženjeni – imali su izvaredan apetit za mlado meso – ne moram Vam objašnjavati kakav osjećaj ljutnje je to stvorilo u meni. Mislim, radila sam bilo šta, da moja obitelj ne bi oskudijevala ni u čemu, da se na kraju krajeva mogu obrazovati i ne shvaćajući da tako podržavam one, koji su takav sistem odobrili. Ne znam koji fax da završim u monetarnom sustavu, jer me apsulutno sve zanima i fizika i tehnologija i kemija i psihologija i poljoprivreda i pčelarstvo i građevina i arhitektura i genetika i informacije i veterina i kineziologija, iskreno ne znam točno šta me ne zanima, a obrazovnom sustavu nije baš da ti dopušta raširiti krila, pa da završiš par fakulteta, jel ti za jedan treba brdo para, a o vremenu da i ne pričam – naposljetku nije bitno što znaš, ako nemaš diplomu onda nikome ništa?!? U krug, iz šupljeg u prazno!!! Ogroman skop negativnih emocija u meni se stvara, kada vidim kako se životinje i biljke tretiraju od većine u „civiliziranom“ društvu – PRESTRAŠNO! Kao da nisu živa bića?!? Ok … svjesna sam svih problema koji su nam nametnuli i toga, da za svo ono zlo koje su nanijeli meni i drugima, neće odgovarati, moje metode borbe za prava slabijih i nemoćnijih nisu bile na razini – ajmo reći mudrosti i metodičnosti – ali su bili očajni pokušaji pojedinca u masi i zato još jednom hvala, hvala, hvala, jer sad ipak neću poludit Dali ste mi i drugi izbor.

Lijepi pozdrav

G. S. (ime poznato uredništvu)

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Općenito. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Pismo čitateljice G.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s