Prljave igre bankara i političara – prijevod

Donosimo prijevod članka koji smo prenijeli prije nekoliko dana zbog izuzetnog značaja istog za razumijevanje kakve kriminalčine drmaju financijama i politikom na svjetskoj razini. Provjerite i original članka zbog linkova u bold formatu slova.

Prevela Niara – veliko hvala!

GREG PALAST’S COLUMN

Povjerljiva bilješka u srcu globalne financijske krize

By Greg Palast

http://www.gregpalast.com/larry-summers-and-the-secret-end-game-memo/

Kada je mala ptičica kroz moj prozor ubacila bilješku “završna igra”, njen sadržaj je bio tako eksplozivan, tako bolestan i loš, da jednostavno nisam mogao vjerovati.

Obavijest je bila potvrda mašte svih pobornika zavjere: Da su se u kasnim 1990-im, vodeći američki financijski dužnosnici potajno urotili s malom *kabalom (orig. cabal) bankara velikog kalibra, da razbiju financijske odredbe na cijeloj planeti. Ako se gleda na 26,3% nezaposlenih u Španjolskoj, očaj i glad u Grčkoj, nemire u Indoneziji i Detroit u stečaju – vratite se još jednom bilješci “završna igra”, podrijetlo (geneza) krvi i suza.

*Kabala (orig. cabal) se zove tajni sporazum ili dosluh skupine ljudi o zloj namjeri, intrigama ili napadu.

Financijski dužnosnik u bankarskoj tajnoj završnoj igri, bio je Larry Summers. Danas je Summers prvi izbor Baracka Obame, za predsjedavajućeg od Federal Reserve (FED) S.D., Svjetske središnje banke. Ako je povjerljivi dopis autentičnan, onda Summers ne bi trebao raditi za FED. On bi trebao dugo vrijeme sjediti u nekoj tamnici, rezerviranoj za krivično ludilo financijskog svijeta.

Ova bilješka je autentična.

Morao sam letjeti za Ženevu da dobijem potvrdu i dogovorim se za sastanak s glavnim tajnikom Svjetske Trgovinske Organizacije (WTO) Pascalom Lamyem. Lamy, general generala globalizacije, mi je rekao:

“WTO nije nastala je kao tamna kabala multinacionalnih tvrtki, koja kuje tajne spletke protiv ljudi … Mi ne vodimo pregovore s ludim, bogatim bankarima koji puše cigare.”

Tada sam mu pokazao bilješku.

Ona počinje s Larry Summersovim lakajem Timothy Geithnerom, koji podsjeća svog šefa, da nazove velike face u bankama, da svojim vojskama lobista izda nalog za marširanje:

“Kako sada ulazimo u završnu igru pregovora o pružanju financijskih usluga sa Svjetskom Trgovinskom Organizacijom (WTO), bilo bi, mislim dobro da uspostavite vezu s CEO-vima …”

Da bi se izbjeglo da Summers zbog telefonskih brojeva mora nazvati svoj ​​ured (koji se prema zakonu u S.D. moraju pojaviti u javnim zapisnicima), Geithner je naveo privatne kućne brojeve od pet najjačih CEO-a (Glavni izvršni direktor, orig.Chief Executive Officer) na planeti. I evo ih ovdje:

Goldman Sachs: John Corzine (212)902-8281

Merrill Lynch: David Kamanski (212)449-6868

Bank of America: David Coulter (415)622-2255

Citibank: John Reed (212)559-2732

Chase Manhattan: Walter Shipley (212)270-1380

Lamy je bio u pravu. Oni ne puše cigare. Dakle, birajte brojeve. Učinio sam to i primio živahni, osobni halo od Reeda – živahni dok nisam otkrio da nisam bio Larry Summers. (Napomena: veza s drugim brojevima je brzo bila prekinuta i Corzine nije dostupan, dokle je suočen s kaznenim prijavama.)

To što je toliko zabrinjavajuće, nije povjerljivo ćaskanje Summersa i bankstera. Užas leži u namjeni “završne igre” same po sebi.

Dozvolite da objasnim:

To je bilo u godini 1997. Ministar financija Robert Rubin u S.D., žestoko se zalagao za deregulaciju banaka (ukidanje ograničavajućih odredbi). To je zahtijevalo: prvo, opoziv Glass-Steagall Acts  s ciljem onesposobljavanja prepreke između poslovnih banaka i investicijskih banaka. To je bilo kao zamjena bankovnih trezora s kotačima ruleta.

Drugo, banke su htjele pravo da igraju novu igru s visokim rizikom: “​​trgovanje *izvednicama” (“derivatives trading”). Samo JP Morgan će uskoro u svojim knjigama imati kao “imovinu”, 88 trilijuna dolara od tih pseudo-vrijednosnica   *http://hr.wikipedia.org/wiki/Izvedenica_(financije)

Summers, zamjenik Ministra financija (koji će uskoro zamijeniti Rubina kao ministra) blokirao je svaki pokušaj kontrole izvednica.

No, kakva je bila korist pretvaranja američkih banaka u izvedničke igračnice, ako bi novac bježao u zemlje sa sigurnijim bankovnim zakonima?

Odgovor smišljen od Big Five banke: eliminacija kontrole nad bankama u svakom narodu na svijetu – u samo jednom potezu. To je bilo isto tako sjajno kao i suludo opasno.

Kako bi mogli sprovesti taj ludi potez? Igra bankara i Summersa je bila, da su koristili Financijski Ugovor o pružanju usluge (Financial Service Agreement ili FSA), nejasnu i zloćudnu dopunu za međunarodne trgovinske sporazume, nadzirane od Svjetske Trgovinske Organizacije (WTO).

Dok su bankari započeli svoju igru, sporazumi WTO su se bavili samo razmjenom robe – što znači: moj automobil za tvoje banane. Novi propisi izumljeni od Summersa i banaka, prisiliti bi sve narode da prihvate trgovinu s “lošim” – toksične imovine poput financijskih izvedenica.

Do preoblikovanja FSA (Financial Service Agreement) preko bankara, svaki je narod kontrolirao i osnivao banke unutar vlastitih granica. Nova pravila igre bi prisila sve narode da otvore svoja tržišta za Citibank, JP Morgana i njegove izvedničke “proizvode”.

I svih 156 naroda u WTO će morati odbaciti svoju Glass-Steagall-podjelu u komercijalne štedionice i investicijske banke koje kockaju izvednicama.

Posao, okretanja FSA u bankarskog ovna za razbijanje, predan je Geithneru, koji je imenovan veleposlanikom Svjetske Trgovinske Organizacije.

Bankers Go Bananas

Zašto bi ijedna nacija na svijetu pristala da se pirat poput JP Morgana ukrca na njihov bankovni sustav i zaplijeni ga?

U slučaju Ekvadora, odgovor je bio – banane. Ekvador je stvarno bio republika banana. Žuto voće je bilo izvor narodne čvrste valute. Da je odbio potpisati novi FSA, Ekvador je svojim bananama mogao hraniti majmune i vratiti se u stečaj. Ekvador je potpisao.

I tako dalje – sa svakim pojedinačnim narodom prisiljenim da potpiše.

Svi narodi osim jednog, moram reći. Brazilski novi predsjednik, Inacio Lula da Silva, je odbio. U znak odmazde, Brazilu je od strane Povjerenika za Trgovinu u EU Petera Mandelsona, bilo zaprijećeno virtualnim embargom njegovih proizvoda – prema drugoj povjerljivoj bilješci koja mi je pala u ruke. Ali Lulaovo odbijanje se isplatilo za Brazil, koji je tijekom bankarske krize između 2007–2009-e, jedini među zapadnim državama preživio i napredovao.

Kina je potpisala – ali je u povratnim potezom postavila nemilosrdne zahtjeve. Otvorila je samo pukotinu svog bankarskog sektora, u zamjenu za pristup i kontrolu nad američkim auto-dijelovima i drugim tržištima. (Brzo je dva milijuna radnih mjesta S.D. prebačeno u Kinu.)

Novi FSA je izvukao poklopac Pandorine kutije svjetske trgovine izvednica. Među zloglasnim transakcijama legalizirano: Goldman Sachs (gdje je Ministar financija Rubin bio supredsjedatelj) radio je ​​s Grčkom tajnu razmjenu euro-izvednica, što je u konačnici uništilo državu. Ekvador, koji je de-regulirao i srušio vlastiti bankarski sektor, eksplodirao je u nerede. Argentina je morala prodati svoje naftne tvrtke (Španjolskoj) i vodne sustave (Enronu), dok su njeni učitelji tražili hranu u kantama za smeće. Zatim su bankari podivljali u eurozoni, skočili na glavu najprije u izvedničke bazene ne znajući kako plivati ​​– i kontinent se sada prodaje Njemačkoj u malenim jeftinim komadima.

Naravno FSA nije bio prodan, samo zbog prijetnji, nego i zbog iskušenja. Konačno, svako zlo počinje jednim ugrizom u jabuku ponuđenu od zmije. Jabuka: svjetlucava gomila dobitka, skrivenog u FSA za lokalnu elitu. Zmija se zvala Larry.

Potiče li svo zlo i sva bol od jedne bilješke? Naravno da ne: zlo je bilo sama igra, odigrana od bankarske klike. Bilješka je samo otkrila njihov plan igre za šah-mat.

I bilješka otkriva puno o Summersu i Obami.

Dok milijuni siromašnih duša još uvijek pate radi svjetske katastrofe uzrokovane bankarima, Rubin i Summers nisu napravili previđe loše. Rubinova deregulacija (ukidanje ograničavajućih odredbi) banaka je dozvolila stvaranje financijskog čudovište pod nazivom “Citigroup”. Nekoliko tjedana nakon napuštanja dužnosti, Rubin je imenovan direktorom, a zatim predsjednikom Citigroup – koja je otišla u stečaj, jer je Rubinu isplatila ukupno 126 milijuna dolara.

Tada je Rubin preuzeo drugo radno mjesto: kao ključni dobročinitelj kampanje za mladog državnog senatora, Barack Obame. Samo nekoliko dana nakon izbora za predsjednika, Obama je na Rubinovo inzistiranje, dao Summersu neobično mjesto “Ekonomskog cara” u S.D. i napravio Geithnera njegovom caricom (što je Ministar financija). U 2010, Summers je predao svoju kraljevsku odoru, da se vrati “savjetovanju” za Citibank i drugih stvorenja deregulacije banke, čija su plaćanja povećala Summersovu neto vrijednost za 31 milijuna dolara od početka dopisa “završna igra”.

Da će Obama na zahtjev Roberta Rubina sada Summersa imenovati šefom Uprave Federalnih Rezervi, znači nažalost, da se još nalazimo daleko od kraja igre.

Posebna zahvala stručnjakinji Mary Bottari of Bankster USA www.BanksterUSA.org bez koje ne bismo bili u mogućnosti pokrenuti našu istragu.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Općenito. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Prljave igre bankara i političara – prijevod

  1. Povratni ping: VIDEO – Prljave igre bankara i političara | OPPT Hrvatska

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s