Utopija demokracije i pluralizma – Kolektivizam protiv Individualizma 6/6

5. PRAVILNA ULOGA DRŽAVE

Kada se svi ovi faktori zajedno uzmu u obzir, dolazimo do pete ideološke podjele između kolektivizma i individualizma. Kolektivizam vjeruje da bi prava uloga države trebala biti pozitivna, da bi država trebala preuzeti inicijativu u svim aspektima poslova ljudi, da bi trebala biti agresivni vođa i skrbnik. Trebala bi biti super organizator društva.

Individualisti vjeruju da je pravilna funkcija države negativna i obrambena. A to je da štiti, ne da pruža, jer ako država ima ovlast za pružanje nekima, ona mora također moći uzeti od drugih, i kada joj je ta moć dana, ima i onih koji će je koristiti za svoju dobrobit. To uvijek dovodi do legalizirane pljačke i gubitka slobode. Ako je država dovoljno snažna da nam daje sve što želimo, također je dovoljno snažna da nam  uzme sve što imamo. Dakle, pravilna funkcija države je da štiti živote, slobodu i imovinu svojih građana, ništa više.¹

1. Tu je i treća kategorija ljudskog djelovanja koje nije ni pravilna ni nepravilna, niti obrambena niti agresivna; aktivnost koje mogu biti poduzete od strane države zbog praktičnosti – kao što je izgradnja cesta i održavanje rekreativnih parkova – pod uvjetom da se financira, ne iz općih poreza, već od strane onih koji ih koriste. Inače, neki će profitirati na trošku drugih, a to bi bila prisilna preraspodjela bogatstva. Ove aktivnosti bi bile dopuštene jer imaju zanemariv utjecaj na slobodu. Uvjeren sam da bi bilo učinkovitije i bolje pokrenuti i ponuditi javnu uslugu ako je u vlasništvu i upravljana od strane privatnog sektora, ali nema razloga prepirati o tom pitanju sada, kada je mnogo više gorućih pitanja na stolu. Nakon što se sloboda osigura, onda imamo luksuz raspravljanja o ovim sitnicama.

Još jedan dodatni primjer aktivnosti je dodjela elektronskih frekvencija za radio i TV postaje. Iako to ne štiti život, slobodu ili imovinu, uredno komunikacije je stvar udobnosti. Nema prijetnje za osobnu slobodu, tako dugo dok vlast izdaje dozvole nepristrano upravljana i ne favorizirajući jednu klasa građana ili jedno gledišta nad drugim.

Još jedan primjer dodatnog djelovanja vlade bio bi zakon na Havajima kako je spriječio uvoz zmija. Većina Havajaca žele takav zakon za njihovu korist. To nije pravilno funkcioniranje vlade, jer ne štiti živote, slobodu ili imovinu svojih građana, ali to nije nepravilne tako dugo, dok se time ne upravlja tako da trošak snose svi u jednakim dijelovima. Moglo bi se reći da je to pravilno funkcioniranje vlade, jer zmije mogu ugroziti domaće životinje koje su u vlasništvu građana, ali to bi bilo rastezanje činjenica. To je ta vrsta rastezanja činjenica koje demagozi koriste kada žele konsolidirati vlast. Gotovo svako djelovanje vlade se opravdavalo kao posredna zaštita života, slobode, ili imovine.

Obrana od igre riječi ove vrste je čvrsto stajanje protiv financiranja koje na bilo način uzrokuje preljev bogatstva iz jedne skupine u drugu. To ogoljuje političku prednost koja je  u prvom mjestu motivirana većinom kolektivističkim šemama. Bez mogućnosti legalizirane pljačke, većina zakulisnih spletki će prestati. Konačno, kad problemi postanu mutni, i stvarno je nemoguće jasno vidjeti je li akcija je prihvatljiv za vladu, postoji uvijek pravilo na koje se može računati da će pokazati pravi put: Najbolje vlada je ona koja najmanje vlada.

POLITIČKI SPEKTAR

Mnogo čujemo danas o desničarima u odnosu prema lijevičarima, ali što ti pojmovi zapravo znače? Na primjer, rečeno nam je da su komunisti i socijalisti ekstremno lijevo, a nacisti i fašisti su na ekstremnoj desnici. Ovdje imamo sliku o dva snažna ideološka protivnika koji su otvoreno jedni protiv drugih, i dojam je da su, nekako, oni u suprotnosti. No, u čemu je razlika? Oni uopće nisu u suprotnosti. Oni su isti.

Znamenjem mogu biti različiti, ali kada se analizira komunizam i nacizam, oboje utjelovljuju načela socijalizma. Komunisti se ne libe priznati da je socijalizam njihov ideal, a nacistički pokret u Njemačkoj zapravo se zvao Nacionalna Socijalistička stranka. Komunisti vjeruju u međunarodni socijalizam, dok nacisti zagovaraju nacionalni socijalizam. Komunisti promiču klasnu mržnju i klasni sukob da bi motivirali lojalnost i slijepu poslušnost svojih sljedbenika, dok su nacisti koristili rasni sukob i rasnu mržnju da bi ostvarili isti cilj. Osim toga, ne postoji razlika između komunizma i nacizma. Oni su oboje simboli kolektivizma iako nam je rečeno da su, navodno, na suprotnim krajevima spektra!

U SAD-u i većini europskih zemalja (i u Hrvatskoj) postoji privid od dvije političke stranke navodno suprotne jedni druge, jedan s desne, a drugi s lijeve strane. Ipak, kada pređemo preko stranačkih slogana i retorike, nalazimo da čelnici obiju stranaka podržavaju sva načela kolektivizma koja smo naveli. Doista, oni predstavljaju desnicu i ljevicu, ali su to dva krila iste ružne ptice koja se naziva kolektivizam.

Pravi izbor za slobodu nećete naći niti s jednom od njih. Postoji samo jedna stvar koja ima smisla u izgradnji političkog spektra je ta da stavimo 0% vlade na jedan kraj linije i 100% na drugi. Sada imamo nešto što možemo shvatiti. Oni koji vjeruju u 0% vlasti su anarhisti,
a oni koji vjeruju u 100% vlasti su totalitaristi. S tom definicijom, naći ćemo da su komunizam i nacizam zajedno u istom kraju. Ona su oba totalitarna. Zašto? Jer se oni temelje na modelu kolektivizma. I komunizam, i nacizam, i fašizam i socijalizam gravitiraju većoj i većoj vlasti, jer je to logičan produžetak njihove zajedničke ideologije.

Prema kolektivizmu, svi problemi su odgovornost države i moraju biti riješeni od strane države. Što više problema, to moćnija država mora postati. Nakon što stanete  na tu sklisku padinu, nema načina za zaustaviti se dok ne dođete skroz na kraja ljestvice, što je totalna vlada. Bez obzira koje ime ćeš joj dati, bez obzira kako ćete je ponovno označiti da bi dobili nešto navodno nove ili drugačije, kolektivizam je totalitarizam.

Zapravo, linearna koncepcija političkog spektra nešto je pogrešno. Ona je u stvarnosti krug. Možete uzeti taj pravac sa 100% vlasti na jednom kraju, a 0% s druge strane, i saviti ga, tako da se dodiruju na vrhu. Sada je to krug, jer, pod anarhijom, gdje ne postoji vlada, imate apsolutnu vlast od strane onih s najvećim šakama i najmoćnijim oružjem. Dakle, možete u trenu skočiti od anarhije do totalitarizma. Oni se susreću na vrhu. Mi se zapravo bavimo krugom, a jedino logično mjesto na kojem bi se trebali nalaziti je negdje u sredini između ekstrema.

 Trebamo društvene i političke organizacije, naravno, ali one moraju biti izgrađene na temeljima individualizma, ideologiji s afinitetom za dio spektra koji donosi najmanje  moguće vlade umjesto kolektivizma s afinitetom prema drugom kraju spektra s najvećom količinom vlada što je moguće. Najbolja vlada je ona koja najmanje vlada/upravlja.

Sada, mi smo spremni za ponovno aktiviranje našeg vremenskog stroja. Posljednja slika još uvijek nam je ispred očiju. Mi još uvijek vidimo direktore velikih zaklada oslobođenih poreza primjenjujući njihova ogromna financijska sredstva na mijenjanje stavova naroda, tako što će prihvatiti spajanje svoje nacije s totalitarnim režimima, a mi još uvijek čujemo njihove riječi naviještanja da “budućnost ove zemlje pripada kolektivizmu, vođenu karakterističnom Američkom učinkovitošću”. U Hrvatskoj smo drugom taktikom temeljenoj na našoj semonedostatnosti i koruptivnosti i neorganiziranoti prisiljeni ući u totalitarni režim zvan EU.

To je nevjerojatno, zar ne, koliko se nalazi u toj jednoj maloj riječi. Kolektivizam.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Općenito. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s