Utopija demokracije i pluralizma – Kolektivizam protiv Individualizma 3/6

Prvi dio članka možete pročitati OVDJE a drugi dio možete pročitati OVDJE .

2. NADMOĆ GRUPE

Ovo je drugi koncept koji dijeli kolektivizam od individualizma. Kolektivizam se temelji na uvjerenju da grupa je važnija od pojedinca. Prema ovome pogledu, grupa je osoba za sebe, i ima svoja vlastita prava. Nadalje, ta prava su važnija od individualnih prava. Prema tome, prihvatljivo je žrtvovati pojedince ako je to potrebno za ” dobro većine.” Koliko smo puta to čuli? Tko može prigovoriti na gubitak slobode, ako je to opravdano i potrebno za opće dobro
društva? Krajnja skupina, je naravno, država. Dakle, država je važnija od pojedinih građana, i tako je prihvatljivo žrtvovati pojedince, ako je potrebno, za korist države. Ovaj koncept je u srcu svih modernih totalitarnih sustava izgrađenih na modelu kolektivizma.

Individualisti s druge strane kažu, “Čekaj malo. Skupina? Što je skupina? To je samo riječ. Vi ne možete dodirnuti skupinu. Ne možete vidjeti skupinu. Sve što možete dodirnuti i vidjeti su pojedinci. Riječ skupina je apstrakcija i ne postoji kao opipljiva stvarnost. To je apstrakcija kao i nešto što se zove šuma. Šuma ne postoji. Samo stabla postoje. Šuma je koncept mnogo stabala. Isto tako, riječ skupina samo opisuje apstraktni pojam mnogo pojedinca. Samo pojedinci su stvarni i, stoga, ne postoji takva stvar kao pravo grupe. Samo pojedinci imaju prava.

Samo zato što postoje puno pojedinca u jednoj skupini, a samo nekoliko u drugoj ne daje veći prioritet pojedincima u većoj grupi – čak i ako se zove država.

Većina birača nemaju više prava nego manjina. Prava nisu izvedena iz moći brojeva. Oni ne dolaze iz skupine. Oni su jedno, neizostavno sa svakim ljudskim bićem. Kada netko tvrdi da pojedinci moraju biti žrtvovani za veće dobro društva, ono što oni zapravo govore je da će neki pojedinci biti žrtvovani za dobrobit drugih pojedinaca. Moralnost kolektivizma temelji se na broju. Bilo što može biti učinjeno sve dok je broj ljudi koji imaju koristi navodno veći od broja ljudi koji su žrtvovani. Kažem navodno jer je, u stvarnom svijetu, oni koji odlučuju tko će se žrtvati ne računaju pravedno.

Diktatori uvijek tvrde oni predstavljaju opće dobro većine, ali, u stvarnosti, oni i njihove organizacije podrške obično obuhvaćaju manje od jedan posto stanovništva. Teorija je da netko mora govoriti za  mase i predstavljaju njihove najbolje interese, jer su mase preglupi da to naprave sami. Dakle kolektivističke vođe, mudri i čestiti kao što su oni, donose odluke za njih. Na ovaj način moguće je objasniti bilo koji zločin ili nepravdu kao neophodnu mjeru za veće dobro društva.

U slijedećim poglavljima, istražiti ćemo kako su američki lideri koristili ovu logiku za opravdati ulazak u SAD-a u 1. Svjetski rat, Drugi svjetski rat, i rat protiv terorizma.

Međutim, ovi primjeri su toliko velikih razmjera i uključuju toliko perifernih pitanja, da teže sakrivanju temeljnog razmišljanja. Da bi se to bolje ilustriralo, ovdje je podobniji primjer. 1960.  FDA agent koji je svjedočio na sudu protiv poduzetnika iz Kansas City priznao je nakon unakrsnog ispitivanja da je lagao pod zakletvom dvadeset osam puta. Na pitanje je li mu je žao što je učinio, on je odgovorio: “Ne, ja ne žalim. Ne bih se ustručavao reći laž ako će to pomoći američkom potrošaču.”

Ah, da. Veće dobro za veći broj. Moderni totalitaristi uvijek predstavljaju sebe kao humaniste.

Zbog toga što individualci ne prihvaćaju nadmoć skupine, kolektiviste ih često prikazuju kao sebične i neosjetljive na potrebe drugih. To je česta tema u školama danas. Ako dijete ne želi ići zajedno s grupom, on je kritiziran kao socijalno razoran i nije dobar “timski igrač” ili dobar građanin. Ti krasni ljudi iz zaklada oslobođenih od poreza imaju puno veze s tim. Ali individualizam se ne temelji na egu.

On se temelji se na načelu.

Ako prihvatite pretpostavku da pojedinci mogu biti žrtvovani za skupinu, napravili ste velike pogreške u dvije točke. Prvo, pojedinci su suština skupine, što znači da se grupa svejedno žrtvuje, dio po dio. Drugo, temeljno načelo je smrtonosno. Danas, pojedinac koji se žrtvuje može vam biti nepoznat ili čak i netko vam se ne sviđa. Sutra, to bi mogao biti ti.

Potreban je samo trenutak razmišljanja za shvatiti da se veće dobro za veći broj ne postiže žrtvovanjem pojedinaca, već štiteći pojedince. U stvarnosti, veće dobro za većinu najbolje se postiže individualizmom, ne kolektivizmom.

REPUBLIKE PROTIV DEMOKRACIJA

Mi se ovdje bavimo jednim od razloga zbog kojih ljudi rade razliku između republike i demokracije. U posljednjih nekoliko godina, obično se vjeruje da je demokracija idealna državna struktura. Navodno, to je ono što je kreirano od strane američkog Ustava, i
opravdanje za invaziju na druge zemlje i svrgavanja njihovih tiranskih vlade je, kako smo rekli, širenje demokracije u cijelom svijetu.

Ali, ako ste pročitali dokumente i  prijepise govora ljudi koji su pisali Ustav, pronaći ćete da su govorili vrlo malo o demokraciji – a ako pogledate stvarnost života u onim zemljama kojima je dovedena demokracija, vrlo mala je razlika između starih i novih režima, osim što su novi često gori. U kolonijalnoj Americi, Samuel Adams, istaknuti čelnik pokreta za neovisnost, izrazio je zajedničko stajalište svojih kolega kada je rekao:

“Demokracija nikad ne traje dugo. Uskoro postane otpad, iscrpljuje se, i počini samoubojstvo. Nikada nije bilo demokracije koja nije počinila samoubojstvo.”

Ovo razumijevanje tamne strane demokracije nije bilo jedinstveno samo za američke koloniste.  Europski povjesničari i politički pisci tog razdoblja došli su do istog zaključka. U Engleskoj, Lord Acton je napisao:

“Ono sveprožimajuće zlo demokracije je tiranija stranke koja uspije, silom ili prijevarom, u provedbi izbora.”

U Škotskoj, profesor povijesti na Sveučilištu u Edinburghu, Alexander Tyler, napisao je:

”Demokracija je uvijek nešto privremeno u prirodi – to jednostavno ne može postojati kao trajni oblik vlasti. Demokracija će i dalje postojati do trenutka kada birači otkriju da oni mogu sami glasovati o velikodušnom darovanju javne riznice. Od tog trenutka, većina uvijek glasa za kandidate koji obećaju najviše koristi za javnu riznicu, s rezultatom da će se svaka demokracija napokon srušiti zbog labave fiskalne politike – kojoj obično slijedi diktatura.”

Oni koji su izradili američki Ustav vjerovali su da je demokracija jedna od najgorih mogućih oblika vlasti, te su tako stvorili su ono što se zove Republika.

Nažalost, ta riječ više nema klasično značenje kakvo je imala 1787. Danas se koristi neselektivno za sve, od vojne diktature, kao što su  Republika Angola, kolektivistička diktatura poput Republike Kine. No, kada je stvorena američka Republika, riječ je imala točno značenje, i to da je svako razumije.

To je razlog zašto se riječ demokracija ne pojavljuje u Ustavu, a kada su amerikanci obećali vjernost zastavi, to je vjernost republici koja ispod stoji, ne demokraciji. Kad se Pukovnik Davy Crockett pridružio Texaškoj revoluciji prije poznate Bitke za Alamo, on je odbio potpisati zakletvu budućoj vladi Texasa dok tekst nije promijenjen u buduću republikansku vladu Texasa. Razlog zašto je to važno je da je razlika između demokracije i republike je u stvari razlika između kolektivizma i individualizma.

U čistoj demokraciji, većina vlada, kraj rasprave. Moglo bi se reći, “Što je krivo s tim?” Pa, moglo bi biti mnogo toga lošeg u tome. Što je sa linčovanjem rulje? Postoji samo jedna osoba s izdvojenim glasovima, a ona je na kraju konopca. To je demokracija na djelu. “Čekaj malo,” vi kažete. “Većina bi trebala vladati. Da, ali ne u mjeri u kojoj uskraćuju prava manjine,” i, naravno, vi ste u pravu. Kao je Lord Acton primijetio:

Loše je biti potlačen od strane manjine, ali je još gore biti nadvladan većinom. …Najsigurniji test kojim sudimo je li zemlja stvarno slobodna je količina jamstva koji uživaju manjine.

Osiguranje sigurnosti manjina je prava uloga republike. Republika je država utemeljena na načelu ograničene vladavine većine, tako da će manjina – čak i ako je manjina jedan – biti zaštićena od hirova i strasti većine. Republike su okarakterizirane pisanim ustavima koje pišu pravila kako bi to omogućile. To je funkcija američke Povelje o ljudskim pravima, što je ništa više od popisa stvari koje država ne može učiniti. Ona kaže da Kongres, iako predstavlja Većinu, ne može donijeti zakon kojim se odbija pravo manjine na slobodno provođenje vjere,  slobodu govora, mirno okupljanje, pravo na nošenje oružja i druga “neotuđiva prava”.

Ta ograničenja na vladavinu većine u pravilu su esencija republike, i oni su također srž ideologije koja se zove individualizam. I evo još jedna bitna razlika između ta dva pojma: kolektivizma, s jedne strane, podršku bilo kakve akcije, tako dugo dok se može reći da je za veće dobro većine, i individualizma na s druge strane, koji brani prava manjine protiv strasti i pohlepe većine.

DEMOKRACIJA DOLAZI U AMERIKU

Sjeme individualizma čvrsto je zasađeno u američkom tlu, ali to je loše uzgajano i ubrzo je napučeno od strane korova kolektivizma. Kada su Očevi osnivači preminuli, umro je i Duh 76-e  koji je bio jedinstven u svojoj generaciji. Nove generacije, kojima više nije prijetila tiranija iz inozemstva i nemajući percepciju moguće tiranije iznutra, postali su više zainteresirani za materijalne udobnosti i užitak nego za ideologiju slobode.

Francuska revolucija je zarobila njihovu maštu, i privlače ih slogani jednakosti, bratstva, i demokracije. Pravo na glasovanje postalo je središte njihove političke filozofije, a oni su usvojili uvjerenje da, tako dugo dok većina odobrava mjere, da je to dobro i ispravno. Ta nebulozna stvar zvana društvo postala je važnija od ljudi. Grupa je postala važnija od pojedinca.

Jedva tri generacije nakon ratifikacije ustava, mladi Francuz, imenom Alexis de Tocqueville, obišao je Sjedinjene Države kako bi pripremio službeni zapisnik svojoj vladi o američkom zatvorskom sustavu. Njegov stvarni interes, međutim, bilo je društveno i političko okruženje  Novog svijeta. On je pronašao mnogo stvari kojima se divio u Americi, ali je također promatrao ono što on misli da je sjeme uništenja. Ono što je on otkrio bio je kolektivizam, koji je čak i tada, mnogo uznapredovao. Po povratku u Francusku sljedećih godina, počeo je rad na četiri izdanja analize prednosti i slabosti koje je našao.

Njegova moć opažanja bila je izvanredna, i njegova knjiga pod naslovom Demokracija u Americi, je ostao jedan od najvećih svjetskih klasičnih djela u političkoj znanosti. Kad smo pročitali njegove riječi, koji su tako savršeno opisale  naša moderna vremena, teško je bilo vjerovati da su napisane davne 1831:

Amerikanci drže da bi u svakoj državi vrhovna vlast trebala proizlaziti od ljudi, ali jednom kad se vlast konstituira, ona može začeti, kao što i jest, da nema ograničenja, i ljudi  su spremni priznati da ima pravo raditi što god ga joj se svidi. … Ideja prava urođena pojedincu brzo nestaju iz svijesti ljudi,  a ideja o svemoći i jedinom autoritetu društva uvelike rastu kako bi ispunili svoje mjesto.

Prva stvar koja upada u oči je da bezbrojno mnoštvo ljudi, svi jednaki i slični, koji stalno nastoje sebi osigurati sitne i beznačajne užitke s kojima su zasitili svoje živote. Svaki od njih, živeći odvojeno, je stranac sudbine svih ostalih; svoje djece i svojih privatnih prijatelja koji predstavljaju ostatak cijelog čovječanstva. Iznad ove ljudske  utrke stoji ogromna i zaštitnička snaga, koja uzima na sebe sama osiguranje njihovog  zadovoljstava i bdijenja nad njihovom sudbinom. Ta snaga je apsolutna, trenutna, redovita, oprezna, i blaga. To bi bilo kao autoritet  roditelja, koji slično njima, imaju za cilj pripremiti ljude za zrelost, ali to traži,  sa druge strane, da budu u vječnom djetinjstvu: to je dobro su sadržaj kojima bi se ljudi trebali radovati, pod uvjetom da ne misle ni na što drugo, već radost.

Nakon što je na taj način uspješno preuzeo svakog člana zajednice u svojem snažnom zagrljaju te ga oblikovale po volji, vrhovna vlast onda proširuje svoju ruku preko cijele zajednice. Obuhvaća površinu društva s mrežom od malih, kompliciranih pravila, trenutnih i ujednačenih, kroz koje najoriginalniji umovi i najenergičniji likovi ne mogu prodrijeti, izdići se iznad gomile. Volja čovjeka se nije razbila, ali je ublažena, savijena, i vođena, ljudi su rijetko prisiljeni od strane njega na djelovanje, ali oni su stalno suzdržan od djelovanja. Takva vlast ne uništava, ali sprječava postojanje, ne ugnjetava, ali te steže, oslabljuje, gasi, i zaglupljuje narod, sve dok svaki narod nije sveden na ništa bolje od jata plašljivih i radišnih ​​životinja,  kojima je vlada pastir.

Naši suvremenici su stalno uzbuđeni sukobom dviju strasti: oni žele biti vođeni, i oni žele ostati slobodni. Kako ne mogu uništiti ni jedan ili drugi od ovih suprotnih sklonosti, oni ih nastoje zadovoljiti oboje istovremeno. Oni su osmislili jedinstveni, zaštitnički, i svemoćan oblik vlasti, ali kojeg biraju ljudi. Oni kombiniraju princip centralizacije i princip narodnog suvereniteta; To im daje predah: oni tješe sami sebe jer su pod tutorstvom, mišlju da su oni sami izabrali svoje čuvare. Svaki čovjek dopušta sam sebi da se stavi u uze vodstva, jer vidi da to nije osoba ili klasa osoba, već narod u cjelini koji drže kraj svog lanca. Po tom sustavu narod se otresa svojeg stanje ovisnosti samo dovoljno dugo da odabere svog gospodara, a zatim pada u to ponovo.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Općenito. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Utopija demokracije i pluralizma – Kolektivizam protiv Individualizma 3/6

  1. Niara napisao:

    Dragi prijatelji, imate lijepe i poučne priloge i napise na Vašoj stranici. Stvarno sam dosta toga otkrila, što mi je do sada bilo još nedovoljno jasno, hvala za to.
    Ovaj napis mi se čini isto tako poučan, no bilo bi zaista ugodnije za čitanje, kada biste više obratili pažnju na stilsku obradu teksta, kao i na gramatiku. To bi doprinijelo lakšem čitanju i razumijevanju opisanoga. Molim Vas da ove riječi shvatite kao dobronamjernu kritiku, hvala.
    Želim Vam i nadalje uspjeh u svemu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s