3. dio – UGOVORI i što bismo o njima trebali znati?

Prvi dio članka možete pročitati OVDJE .

Drugi dio članka možete pročitati OVDJE .

Napisao Valter.

OK idemo dalje.

U Vašoj svijesti je sada informacija da nas ugovori vrebaju sa svih strana, ako ste pročitali prethodne dijelove ovog članka.

Da bi bilo koji ugovor bio valjan, ipak mora zadovoljiti određene kriterije. Ti kriteriji su, da nabrojimo samo neke od njih, načelo jednakosti koje kaže da nešto što dajemo mora biti približno vrijedno onome što primamo, zatim načelo potpune informacije o svim detaljima ugovora što znači da svima moraju biti u potpunosti predstavljene i objašnjene sve odredbe ugovora, zatim načelo jednakih početnih pozicija pri zasnivanju ugovornog odnosa što znači da su obje strane jednakovrijedne u ugovornom odnosu itd…

E sad – da li su ovi kriteriji zadovoljeni kod prešutnih ili impliciranih ugovora, koji su usput budi rečeno, omiljena vrsta ugovora koje provode takozvane institucije vlasti i takozvani autoriteti?

Nisu baš nikada. Jer – da nam policajac kaže da je onoga trenutka kad je isturio svoju palicu na cesti i isključio nas iz prometa prekršio najmanje 2 međunarodna ugovora koje je Hrvatska ratificirala te naš Ustav, prije nego što je uopće došao do toga da od nas zatraži dokumente, koje mu možemo ili ne moramo pokazati prema zakonu na koji se on poziva a koji je inferioran gore spomenutima, bismo li mu ih dali ili bismo mu rekli da gnjavi nekog drugog?

Naime – ako ne znamo da on krši zakone koji su iznad zakona na koji se on poziva, pristankom da mu damo naše dokumente odričemo se prava koja su propisana spomenutim međunarodnim ugovorima i našim Ustavom, a koji su superiorniji zakonu na koji se on poziva. I eto nam ugovora koji nas stavlja pod inferioran zakon komercijalnog karaktera koji ima pretežnu namjenu da od nas izvuče novac, to jest Energiju.

Tu postoje i igre riječima. Vraćamo se na početak i na rječnik pravnih pojmova spomenut u prvom dijelu ovog članka.

Kada nas policajac ili sudac pita ”Jeste li razumjeli?” on nas ne pita da li nam je nešto jasno, već nas pita jesmo li RAZUM-JELI. Većina ljudi će odgovoriti sa DA jer nisu svjesni da oni govore stranim jezikom koji samo liči na hrvatski jezik, a razumno je pretpostaviti da niti policajac toga nije svjestan. Za suce nisam baš tako siguran da ne znaju što su zapravo upitali.

Jer ako sam ja pojeo svoj razum, dao sam mu pravo da umjesto mene, idiota, donosi odluke. Jer to je ono što se za mene, idiota, mora činiti ako zbog ničeg drugog onda iz ljudske samilosti budući da ja nisam sposoban sam se za sebe brinuti i svojim razumom rasuđivati.

Slične ili iste igre riječima događaju se na svim jezicima svijeta. Zašto? Zato što se svijet vrtio oko trgovine i ugovora sve donedavno – da da, opet taj OPPT…

Nitko nema pravo uzurpirati naša Bogom dana prava koja smo stekli rođenjem. Jedini način da se to učini je upravo ovaj koji je opisan – da se od nas skliskim riječima skrivenih značenja izvuče izjava kojom se  odričemo tih prava ili da dajemo nekom drugom pravo da odlučuje umjesto nas.

Što mislite zašto se u svim inferiornim zakonima ili statutima ili pravilnicima spominje tzv. OSOBA? A ne recimo ČOVJEK, MUŠKARAC, ŽENA, LJUDSKO BIĆE?

Povelja UN-a o ljudskim pravima i UN Pakt o građanskim i političkim slobodama jasno kažu da SVATKO IMA PRAVO PRED ZAKONOM BITI PRIZNAT KAO OSOBA.

Pa, ako se ja na primjer odreknem tog prava, na što imam puno pravo jer su spomenuti UN dokumenti inferiorni mojoj slobodnoj volji, kako bi mi sudili za bilo što – osim ako sam nanio bilo kakvu štetu ili zlo drugom ljudskom biću? Nikako, jer sam odjednom prestao biti OSOBA. Upravo ona OSOBA koja je navedena na svim mojim dokumentima VELIKIM SLOVIMA. Pogledajte u novčanik – i Vaša su imena svugdje napisana VELIKIM SLOVIMA.

Što je OSOBA? Osoba je KORPORACIJA. Pravna FIKCIJA smišljena upravo iz razloga da nas uvuče u ugovorne odnose sa ama baš svime i svačime što je sustav kontrole iznjedrio u svojoj pisanoj i nepisanoj povijesti.

Smišljena da nas uvuče u mutne ugovorne odnose kako bi iz nas izvukla energiju.

Kako je do toga došlo – lijepo je objašnjeno u ovom videu:

Ipak – dobra vijest je da se OPPT svojim UCC dokumentima pobrinuo i za ovaj primjer iz videa te ga također poništio i stavio izvan zakona. Ali – dobro ga je pogledati jer nam govori mnogo o tome kako smo došli do ovdje gdje smo sada.

Nadam se da Vas je ovaj članak u 3 dijela inspirirao da zaronite malo dublje u ovu problematiku.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Općenito. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na 3. dio – UGOVORI i što bismo o njima trebali znati?

  1. Povratni ping: Kako reagirati na ovrhu? | OPPT Hrvatska

  2. Povratni ping: Prekršajni zakon – 1. tajna | OPPT Hrvatska

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s